Pokušajmo zamisliti kako putujemo na more iz , recimo Njemačke, nakon što smo prošli hrvatsku granicu obilazimo grad putem zaobilaznice koja je linijski položena na njega (većinom su zaobilaznice kružne ‘ringovi’). Ono što ostavlja dojam na nas su neoderi koji se naizmjenično u nekoliko grupacija pojavljuju uz autocestu. Riječki stambeni tornjevi i slučajnom prolazniku ostanu u sjećanju kao forme koje obilježavaju vizuru grada. Stambeni neboderi u Rijeci imaju od 11 do 24 kata, te za jednog kineza ili amerikanca nemaju isti značaj kao njihove višekatnice od preko stotine katova. Za njih su to samo male stambene zgrade.
Nebeski derači
Fenomen nebodera u Rijeci vezan je usko uz razdoblje iza drugog svjetskog rata kada su po gradu nicali tornjevi. Upravo zbog pečata koji ti volumeni ostavljaju na panorami Rijeke, pokrenula se inicijativa za organizacijom festivala koji bi se bavio temomo nebodera u Rijeci. Cilj takvog događanja je osvjestiti stanovnike i stanare o povijesti takve gradnje, te tako osvjestiti pozitivne ali i negativne strane arhitektonskih i socioloških elemenata koje su utjecale na gradnju i život u istima.
Živjeti u neboderu
Malo je ljudi koji su danas spremni izdvojiti veću svotu novčanica u kupnju nekretnine u jednom od nebodera. Više je tu faktora – visina, količina susjeda, strah (?). U razgovoru sa prodavačima nekretnina možete saznati da cijene stanova u neboderima padaju kako visina raste, jer je dužina evakuacijskog puta zbog korištenja dizala duža, te ako se nađete u situaciji d amorate nazvati hitnu manje su šanse da ćete preživjeti, jer je vrijeme evakuacije duže. U neboderu od 25 katova (kakvi su oni na Rastočinama) u zgradi, u ukupno sto četrdeset stanova živi oko petsto stanara. Na veliku količinu ljudi dolazi i velika količina različitih karaktera, zbog kojih su prepravci u zgradama ili neki drugi kolektivni zahvati dodatno teže provedivi, a da ne govorimo o situaciji kada susjed na nižem katu osvane ujutro sa balkonom punog smeća koje je doletilo s nekog od gornjih katova. S druge strane, postoji i faktor obitelji, samci i mladi parovi ne opterećuju se problemom evakuacije ili količinom susjeda, već žele ostvariti intimu vlastitog prostora, a neboder sa pogledom koji puca preko svih krovova susjednih kuća, omogućuje ostvarivanje želje za malom oazom u visini. Mladima, koji su tek na početku karijere, ne opterećuju se evakuacijskim putevima. Stanovi koji su projektirani sa najvećom funkcionalnomo iskoristivošću, ne zahtjevaju mnogo premišljanja, te se prostori istih jednostavno opremaju, istovremeno, moguće je otkupiti prostor veće kvadrature za manju cijenu sa boljim pogledom. Zašto ne živjeti u neboderu onda?
Riječki neznani junaci
Nekoliko je naselja nebodera u Rijeci, Kozala, Turnić, Rastočine, Podmurvice, Kantrida, Zamet, Zvonimirova, itd. Izdvoojit ćemo nekoliko primjera gdje nalazimo najkvalitetnije arhitketonske potpise.
Kompleks nebodera na Kozali -gradnja dvaju nizova stambenih tornjeva formirala je specifični urbani ‘otok’ u sklopu naselj Kozala, ističuči se i u vizuri samog Grada Rijeke, nasuprot Trsatskim padinama.
Planerske ideje se vide u programskim namjenama susjednih građevina, tako se u neposrednoj blizini nalazi škola, dj.vrtić, trgovina, sportska dvorana, sve što omogućuje jednostavniju organizaciju dnevnih aktivnosti prosječne obiteljske zajednice.
Uz suteren i visoko prizemlje, svaki objekt ima i funkcionalnu krovnu etažu gdje je terasa jednim dijelom predviđena kao prohodan.Tlocrt zrakaste forme objedinjuje centralna nosiva jezgra sa stepeništem i dva dizala. U pravilu svaki ‘krak’ projektiran je za jednu stambenu jedinicu koja ima tri pročelja te sa susjednim stanom dijeli samo jedan manji nosivi zid uz jezgru. Dnevni prostori kao što su kuhinja i dnevni boravak orjentirani su na dužu fasadu, te imaju loggiu. Između stanova, nalazi se servisni prostor kata.
Analizom tlocrtne sheme tornja primjećuje se težnja za omogućavanjem intimnosti i neovisnosti stambenih jedinica, bez obzira što se nalaze u zgradi sa velikim brojem katova i stanara, fasadna ploha je maksimalno razvedena što rezultira novom kvalitetom unutar kolektivnog stanovanja.
Originalni projekt Ade Felice-Rošić za tornjeve od 12 katova izveden je četiri puta na Kozali, da bi naknadno bio prerađen za posljednje tri realizacije u nizu. U toj varijanti od 21. kata neboderi imaju ukupno 84 stanova te 19 prostorija različitih namjena.
Neboderi na Podmurvicama, poznatog riječkog arhitekta Igora Emilija o kojima je pisao i Idis Turato u svojim člancima gdje ih opisuje kao izuzetan primjer arhitekture neboder aupravo zbog detalja koje Emili koristi, kao što su rigalice tipične za njegove projekte obiteljskih kuća, a ovdje ih koristi kao elemente točkastih oblikovnih istaka na fasadi. Prostorno neboderi prate liniju horizontalno položenog i s blagom krivuljom slova ‘S’. Formu presjeca pristupna cesta na koju se priključuju pristupne ulice nebodera. Takvom prostorno urbanističkom linijom, tornjevi su uklopljeni u krajolik u blagom padu. Parkirališna mjesta i parkovne površine okružuju svaki pojedini neboder. Pročelje visokog prizemlja, sa perforacijama, uvučeno je u odnosu na gornje katove te odaje dojam kako se volumen stanova oslanja na transparetnu bazu.
Svaki objekt sastoji se od 105 do 110 stanova. Trokutasta tlocrtna forma sa skošenim bočnim stranicama osigurala je orijentaciju stanova prema južnoj, istočnoj i zapadnoj strani otvarajući najzanimljivije vizure riječkog zaljeva svim stanarima. Komunikacijska jezgra sa stubištem i dizalima postavljena je u sredini nebodera. Karakteristična etaža sadrži tri stana. Arhitekt je postavljao veće i manje lođe, ukupno ih je četiri na svakom katu, a svaki stan ima najmanje jednu.
Lođe su oblikovno naglašene dizajniranim brisolejima i parapetima koji definiraju oblikovni i vizualni karakter nebodera. Projektanski potpis na ovim neboderima vidljiv je u najsitnijim detaljim.
Arhitektonska posvećenost detalju na ovim zgradama donosi osjećaj privlačnosti i mekoće, u osnovi potpuno suprotan energiji pojma armiranobetonskih tornjeva.
Neboderima smrti nazivaju se neboderi na Turniću uz Čandekovu ulicu, oni su za vrijeme svoje izgranje bili najviši stambeni tornjevi an području bivše Jugoslavije. Danas se zovu neboderima smrti jer se stanari susreću sa problemima održavanja fasada, zbog kojih se pojedini dijelovi zgrada urušavaju. Upravo raspadanje pojedinih pročelja rezultat je kratkih rokova, te su neboderi izvedeni različitom kvalitetom.
Oruđe urbanosti
Tema nebodera u svijetu nije nužno vezana za stambene tornjeve, te ne možemo povlačiti paralelu sa riječkom pričom, prije okomicu, jer u svijetu su neboderi povezani sa prestižem i luksuzom, dok je kod nas vezano sa socialnim stanovanjem. Riječki neboderi nastali su u razdoblju bujanja industrije (3.maj, Rikard Benčić…) i otvaranja velikog broja radnih mjesta u Rijeci, što je rezultiralo potrebom za dodatnim smještajem za obitelji doseljenih radnika. Kako Rijeka prostornom formom i položajem nije ravničarski grad, nije postojala mogućnost širenja grada u širinu, a korištenje male tlocrtne kvadrature na kojoj se ostvaruje visoki koeficijent iskoristivosti gradnje činio se kao idealan odabir. Kako je gradnja bila ubrzana, uzrokovavši velike promjene u urbanoj matrici grada, nailazila je na negodovanje stanovnika, o čemu govori i Kristian Benić, gdje svjedoci toga vremena kritiziraju oduzimanje malih gradskih poljoprivrednih površina u korist tornjeva odnosno agresivno umetanje visokih zgrada u naselja pretežno obiteljskih kuća. Dio nebodera je nastajao kao planirani naglasak na ulazu u grad – gradska vrata, kao što je Vulkanov neboder arhiteketa Ninoslava Kučana na istočnom ulazu u naselje Pećine.
Kako dalje
Upravo zbog sve ga navedenog potrebno je bilo organizirati festival s temom stambenih tornjeva, gdje će stanovnici Rijeke naučiti vrednovati postojeću arhitekturu kroz povijesni, arhitektonski i sociološki utjecaj koji su ostavili i danas ostavljaju u tkivu grada. Upoznavajući povijesne uvijete, probleme zajedničkih prostora, karakteristike života u stambenom kolektivu omogućujemo kvalitetan suvremeni pristup budućem razvoju. Samo upoznavanjem konteksta u kojem su nastali i u kojem se danas nalaze otvaramo vrata mogućim realizacijama koje će uvažavajući spostojeće omogućuti da se od riječkih stambenih tornjeva uzdignu gradske ikone, istovremeno poboljšavajući kvalitetu življenja u istima.