“Children need the freedom to appreciate the infinite resources of their hands, their eyes and their ears, the resources of forms, materials, sounds and colours. ” – Loris Malaguzzi

Predmet natječaja bila je izgradnja novog dječjeg vrtića sa četiri vrtićke jedinice, na lokaciji postojeće građevine u zoni stambenog naselja izgrađenog višekatnicama i obiteljskim kućama u susjedstvu sveučilišnih sadržaja, a u blizini urbanističkog poteza plita 3. Zatečeni vrtić nalazi se u ozelenjenom okolišu visokih stablašica i niskih grmova.

Umjesto da izgradimo većinu površine partera novi vrtić preuzima formu iz matrice postojećeg urbanizma višekatnice kvadratnog tlocrta koje se u pravIlnom ritmu izmjenjuju kroz naselje Lokve, a čuva zatečene zelenilo na najbolji mogući način. Da bi naglasili korištenje parternog zelenila prizemlje vrtića je lišeno svih prostora koji ga pregrađuju,. Prizemlje je lebdeći dio vrtića na čijim ‘nogama’ stoji vrtić. Parter postaje natkriven trg koji po zimi, za hladna vremena omogućuje kontakt sa zelenilom kroz staklene stijene, a pomicanjem i otvaranjem kliznih i zaokretnih stijena omogućuje se korištenje prostora i za ružnog vremena u direktnom kontaktu sa svježim zrakom i priodom. Kada je trčanje okolnim parkom moguće, natkriven prostor u sjeni presjeca traka poligona za mala vozila, ali i pruža sjenu za pedagoške programe u ljetnim mjesecima, u dubokoj hladovini.

Vrtićke jedinice na prvoj i drugoj etaži su u razini krošanja stabala primorskog bora i čempresa, dok se prizemlje prožima sa krajobrazom. ‘Dječje Promatračnice’ na dvije etaže pružaju vizure među granama prema planinama u daljini izbjegavajući direktan kontakt sa cestom na istoku i prolaznicima. Svaka jedinica ima svoju natkrivenu terasu, koja je perforiranom fasadom zaštićena od atmosferilija i sa južne i sjeverne strane. Mediteranski ugođaj terasnog vrta upotpunjuju tende koje osjenjuju prostor prema potrebi u ljetnim mjesecima. Klizna staklena stijena omogućava spajanje vanjskog i unutarnjeg prostora jedinice u jedno gdje odgajatelj jednostavno ima nadzor nad svojom grupom. Sanitarije su smještene prema hodniku i komunikacijama da bi se ostvarila potpuna fleksibilnost u spajanju susjednih jedinica. Garderobni prostor dio je komuikacija i nalazi se uz sam ulaz u jedinicu.

Do vrtićkih jedinica osim osnovnih komunikacija stepeništa i dizala, vodi rampa koja omogućuje vožnju kolica, tricikla, jednostavan hod djeteta do svoje jedinice ili trk spuštanja u park, natječući se tko je brži. Dugoročno moguća je i prenamjena zgrade za potrebe drugih programa javnog karaktera i slično.

Sadašnja građevina svojim konceptom omogućava korištenje izvan radnog vremena za programe stanovnika okolnog naselja i lokalnih kotara.