IZVOR: Vizkultura
Krajem 2018. godine u Rijeci je održana radionica u organizaciji poslijediplomskog istraživačkog studijaDELTALab-a, programskog pravca Slatko i Slano (Rijeka2020), kroz koju su različiti arhitekti i umjetnički timovi dali idejna rješenja za različite lokalitete koji se nalaze na potezu od Hartere, preko Delte, pa sve do krajnje točke Molo Longa (https://vizkultura.hr/vizije-arhitekata-za-rijeku-buducnosti/).
Današnji uredi istraživačkog studija nalaze se na drugom katu zgrade Ivex. Punim imenom Istravinoexport je industrijski kompleks ureda, skladišta i punionice vina, arhitekta Lavoslava Horvata. Nakon gašenja pogona, zgrada je od 1990-ih osvojena kulturom. Zgrada se nalazi uz priključak na riječku zaobilaznicu A404, u samom srcu grada, na Delti, između Rječine i Mrtvog kanala, uz Hrvatsko narodno kazalište I.Pl. Zajc. Zadatak je bio da se u prizemlju zgrade isplaniraju prostori za izložbe, spavanje dvanaest studenata i jednog profesora.
Na radionici predložen je koncept rješenja, a slijedeće godine krenulo se sa realizacijom, u izmijenjenoj verziji projekta, kroz dvije faze. U prvoj fazi, u ožujku 2019, uređivao se ulazni predprostor i izložbeni prostor koji je prvo udomio godišnju izložbu ostvarenja UHA-e, dok se u studenom iste godine izvodila druga faza projekta gdje je uređen ostatak obuhvaćenog dijela prizemlja građevine i izvedena prostorna instalacija sa spavaonicama za buduće suradnike i studente.
Idejno rješenje 1 (2018) – radionica
Spavaći prostori za 12 studenata i jednog profesora bili bi smješteni u prizemlje sjevernog objekta – zona proučavanja i propitivanja suvremenog načina stanovanja. Jedinica spavaonice je mobilna kapsula sastavljena iz skeletnih elemenata, ležišta, pokrivne kukuljice i skele. Scenarij prostora i mogućnosti transformacije su određeni od strane trenutnog korisnika.
(teks autora preuzet sa www.deltalab.hr)
Zatečen prostor, površine oko 350m2, bio je podijeljeni u nekoliko manjih prostorija, korištenih kao spremište kostima, rekvizita i pomoćne opreme za HNK Rijeka. Prije riječkog kazališta tamo su se nalazili uredski, spremišni i radni prostori poduzeća IstravinoExport, za kojeg je i zgrada građena. Kako je većina pregradnih zidova naknadno izvedena isti su se u fazi prvog idejnog rješenja uklonili da bi se dobio novi prostor koji omogućava veću kretivnost prilikom promišjanja uređenja.
Osnovno polazište razvoja koncepta bio je krajnji korisnik – student budućeg istraživačkog studija , zbog toga se u samom početku odustalo od ideje stvaranja klasičnog smještaja u vidu spavaonica ili studio apartmana nego se prostor sagledao kao poligon za israživanje samog suživota i stanovanja kao takvog. Jedini prosot koji bi bio odijeljen je apartman za profesora. Dva atrija i prostori među njima organizirani su kao servisna traka. U atrije je smještena zajednička kuhinja i blagovaonica, a sanitarije, spremište i praonica predviđeni su u zonama sa manje prozora. Studentske sobe – kapsule bile bi postavljene u prostoru u trenutno potrebnom broju. Svaki student mogao bi svoju kapsulu individualno urediti. Bila bi sastavljana iz rebrastih elemenata koji bi se slagali pri dolasku na lokaciju i postavila na visinu ovisno o želji vlasnika kapsule. Raspored kapsula bio bi izveden in situ ovisno o trenutnom korisniku, među sobom kapusle bi tvorile privremene prostore, a svaki korisnik režirao bi ‘urbanizmam interijera’ igrajući se sa rasporedom nastambi svaki puta kada poželi.
Idejno rješenje 2 i realizacija (2019/2020)
Nakon radionice, prije realizacije investitor je izmijenio projektni zadatak. U dijelu prizemlja bilo je potrebno osmisliti izložbeni prostor uz već prije zamišljene eksperimentalne spavaonice, te prilagoditi ulazni predprostor same zgrade.
Ulazni predprostor uređen je postavljanjem svjetlosne instalacije iz fluo cijevi koja se protežu od prizemlja do zadnjeg kata, kroz sve etaže stubišta, rasvjetljavajući crnu lateks boju zidova. Vizulano povezujući prizemlje i drugi kat gdje se nalaze ostali prostori DELTALab-a i drugih zaposlenika EPK RIjeka2020. Palice su nasumično privezane za kabele stvarajući igru horizontalnih elemenata koji polako nestaju kako se penjemo. Skulptura svakim korakom prolaznika ima drugačiju prezentaciju, stvarajući različite senzorne doživljaje uz stubište.
Kao i kod spavaonica, krajnji korisnik i njegove potrebe bili su smjernica za oblikovanje izložbenog prostora. Izložbeni prostor morao je biti podređen autoru i eksponatima. Postojeći pregradni zidovi su uklonjeni, a povijesni rebrasti strop otkriven je promatraču.Tragovi porušenih pregrada nisu sakrivani, kao ni postojeći ventili ili keramičke pločice nekadašnje punionice. Memorija prostora je zadržana u svojoj gruboj prezentaciji, puštajući ostatke nekadašnjih zidova i instalacija vidljivim. Nove instalacije su provedene nadžbukno bez nepotrebnog zadiranja u zatečene plohe. Izložbeni eksponati i posjetitelji svojim kretanjem stvaraju ambijente u prostoru čija je povijest i sadašnjost ogoljena pred promatračem.
Postojeće sanitarije izložbenog dijela su zadržane i sanirane, a jedini novoizgrađeni prostor su nove sanitarije u zoni spavaonica, umetnute u liniji nepostojeće servisne zone u koloritu postojećeg crnog sokla terrazzo poda.
Jedinica spavaonice kao i kod prvog rješenja ostala je mobilna kapsula preuređena prema novim zahtjevima. Kapsule su sada podijeljene na šest modula sa krevetima, ormarom i stolom te na šest jednostavnih kreveta na kat. Da bi ostvarili što veću fleksibilnost novog robusnijeg elementa, moduli se mogu odvajati u tri dijela, moguće je krevet, stol ili ormar koristiti odvojeno ili zajedno. Svi kreveti na kat, kao i modul su izvedeni na kotačićima i moguće ih je razmještati po prostoru. Svi elementi izvedeni su iz čeličnog skeleta. Moduli su obučeni u crnplohe stvarajući intimne kutke unutar modula. Završna obloga modula je astrofolija koja imitira zrcalo, dopuštajući da se moduli kroz refleksiju izgube u prostoru. Kreveti na kat obavijeni su bijelom polutransprentniom pleksiglas trakom, djelomično zaklanjajući osobu od pogleda. Uz sanitarije oko postojećeg stupa izvedena je linijska kuhinja i postavljen stol za blagovanje i rad. U prostor istraživanja stanovanja ulazi se kroz trakastu transparentnu industrijsku zavjesu, oslanjajući se na doživljaj ulaska u skladište čemu je nekad aprostor i služio.
Scenarij i mogućnosti transformacije dopuštaju svakom budućem programu i korisniku da uvijek iznova preoblikuju prostor unoseći svoj autorski potpis i energiju, nekad ostavljajući za sobom umjetnički rad kao uspomenu na svoj boravak u ‘laboratoriju’. Prvi posjetitelji, u studenom 2019. bile su dvije danske umjetnice koje su iza sebe na betonskoj polici, kao dio istraživanja, ostavile malu kolekciju kamenčića sakupljenih na plaži, na Delti, u blizini Ivex-a.
AUTOR/I:
Gorana Stipeč Brlić
Sekcija
PROJEKTNI TIM 2019:
Gorana Stipeč Brlić, Ariana Sušanj, Damian Sobol Turina
PRJEKTNI TIM 2018:
Gorana Stipeč Brlić, Martina Mataija, Ana Orlić, Ariana Sušanj, Katarina Šantić
FOTOGRAF/I:
Sara Salamon,
Gorana Stipeč Brlić
LOKACIJA:
Delta 5, Rijeka
INVESTITOR:
Sveučilište u Rijeci, DeltaLAB
IZVOĐAČI:
Citadela, El kast , Radiona, Teut, Pruša reklame